SEMINAR ZA ANIMATORE I SURADNIKE ŽUPNIH MSIJSKIH SKUPINA – ĐAKOVO

SEMINAR ZA ANIMATORE I SURADNIKE ŽUPNIH MSIJSKIH SKUPINA – ĐAKOVO - Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju 

U ozračju molitve, zajedništva i promišljanja o poslanju Crkve, u subotu, 10. listopada u Đakovu je održan seminar za animatore i suradnike župnih misijskih skupina Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je okupio oko 70 sudionika. Susret, prožet razmjenom iskustava, svjedočanstvima vjere i poticajima za daljnji misijski rad, odvijao se pod geslom „Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju“, koje prati obilježavanje 100. svjetskoga dana misija.

Seminar je započeo molitvom i uvodnom riječju preč. Ante Šiška, nadbiskupijskog povjerenika za misijsku djelatnost i suradnika Papinskih misijskih djela, koji je sudionicima približio poruku pape Lava XIV. za 100. svjetski dan misija. Govoreći o stotoj obljetnici Svjetskoga dana misija, istaknuo je kako se svijet tijekom protekloga stoljeća mnogo promijenio, ali Božja ljubav prema čovjeku i poslanje Crkve ostaju nepromijenjeni. U središtu misijskoga poslanja nalazi se zajedništvo s Kristom, iz kojega proizlaze poziv na jedinstvo, međusobnu suradnju i svjedočenje Evanđelja. Molitvom, konkretnom pomoći, riječju, osmijehom i blizinom prema drugome svatko može sudjelovati u poslanju Crkve i svjedočiti Kristovu ljubav.

U nastavku seminara prof. dr. sc. Josip Bošnjaković s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu održao je predavanje pod naslovom „Jedan u Kristu, ujedinjeni u poslanju“. Duhovit uvod i pjesma „Kakav prijatelj je Isus“, koju je profesor otpjevao uz pratnju gitare, otvorili su izlaganje u kojemu je sudionike pozvao da o misijskom poslanju promišljaju kroz Isusovu prispodobu o milosrdnom Samarijancu. Polazeći od ljubavi kao temelja kršćanskoga života, podsjetio je na riječi svete Male Terezije, zaštitnice misija: „U srcu Crkve, moje Majke, bit ću ljubav.“ Ljubav nas izvodi iz nas samih i otvara prema drugima. Ona nas potiče da ne živimo zatvoreni u vlastite brige i sigurnosti, nego da budemo spremni susresti čovjeka, prepoznati njegove potrebe i darovati mu svoje vrijeme, blizinu i pomoć. Biti misionar ne znači nužno otići u daleke zemlje poput Bolivije ili Zambije; misijsko se poslanje može živjeti i u vlastitoj župi, među susjedima i u svakodnevnim susretima.

Posebno mjesto u predavanju zauzela je prispodoba o milosrdnom Samarijancu, koju je profesor približio i kroz likovnu umjetnost, predstavljajući djela poznatih slikara, među kojima su Jacopo Bassano, Eugène Delacroix i Vincent van Gogh. Samarijančevo djelovanje prikazao je kroz deset glagola: dođe, vidje ga, sažali se, pristupi, povije rane, zalije ih uljem i vinom, posadi ga na svoje živinče, odvede ga u gostinjac, pobrinu se za njega i izvadi dva denara. Svaki od tih glagola otkriva jedan korak ljubavi koja ne ostaje na osjećajima i riječima, nego postaje konkretno djelo. Prateći pojedine korake Samarijančeva djelovanja, sudionici su na konopu izrađivali čvorove. Konop s deset čvorova ponijeli su kući kao uspomenu na predavanje i poticaj na molitvu, a svojim oblikom može podsjetiti i na deseticu krunice. Svaki čvor tako može postati mali podsjetnik na konkretan korak ljubavi – vidjeti čovjeka, približiti mu se i postati mu bližnji.

Život Crkve u Africi i iskustvo misijskoga djelovanja sudionicima je približio vlč. Gildas Bonaventure Mahuton Hazoume, župni vikar u Župi sv. Josipa Radnika u Osijeku 5. Govoreći o Beninu, zemlji zapadne Afrike, i biskupiji Porto-Novo, predstavio je bogatstvo tamošnjega vjerskog života, pastoralne prilike i izazove s kojima se susreću vjernici.  Uspoređujući iskustva Crkve u Beninu i Hrvatskoj, vlč. Gildas istaknuo je da, unatoč razlikama u kulturi, životnim uvjetima i pastoralnim potrebama, vjernike povezuje ono najvažnije – ista vjera u Krista i zajedništvo u sakramentima. Dok se u Beninu ističu živost zajednica i brojna duhovna zvanja, u Hrvatskoj se sve snažnije osjeća nedostatak svećeničkih i redovničkih zvanja. Takva razmjena iskustava podsjeća da misijsko zajedništvo nije jednosmjerno davanje, nego uzajamno obogaćivanje, učenje i podrška među mjesnim Crkvama. Svoje izlaganje vlč. Gildas obogatio je fotografijama iz šestogodišnjega pastoralnog djelovanja u Župi sv. Margarete Marije Alacoque u Idignyju, gdje je služio od 2019. do 2025. godine. Sudionici su tako mogli upoznati različite trenutke života župne zajednice: obnovu crkve oštećene kišama, krštenja djece i odraslih, slavlje sakramenata kršćanske inicijacije, crkvena vjenčanja te susrete i formaciju župnih skupina. Iza svakoga prizora osjećala se snaga vjere koja okuplja ljude, gradi zajedništvo i daje nadu i onda kada život donosi brojne teškoće.

U završnom dijelu susreta sudionici su kroz raspravu razmijenili iskustva i iznijeli praktične prijedloge za daljnju suradnju misijskih skupina u župama. Susret je zaključen molitvom preč. Ante Šiška, kojom su Bogu povjereni misijski suradnici, njihove zajednice i svi oni kojima su poslani služiti.

Seminar je još jednom posvijestio da je misija poziv cijele Crkve. Ona počinje u srcu koje se otvara Bogu i bližnjemu, raste u zajedništvu i molitvi, a postaje vidljiva u djelima ljubavi. Ujedinjeni u Kristu, pozvani smo različitim darovima i mogućnostima graditi Crkvu koja izlazi ususret čovjeku, prepoznaje njegove potrebe i svjedoči nadu Evanđelja – ondje gdje živimo i kamo nas Bog šalje.

Tekst: Valentina Majdenić
Fotografije: Ljudevit Gačić