U petak, 13. studenoga 2026. godine, u našoj je župi održana druga večer trodnevne duhovne priprave za proslavu velikoga župnog jubileja, pod geslom „Zajedništvo u pjesmi i slavljenju“. Brojni vjernici okupili su se na zajedničkoj molitvi krunice, prigodi za svetu ispovijed i svečanom misnom slavlju koje je predvodio preč. Mato Gašparević, ravnatelj Nadbiskupijske ustanove za uzdržavanje klera, koji je bio župnik naše župe od 2005. do 2013. godine.
Na početku misnoga slavlja župnik, vlč. Ante Šiško, srdačno je pozdravio okupljene vjernike, a osobito preč. Matu, izrazivši radost zbog njegova ponovnog dolaska među zajednicu kojoj je godinama bio pastir. Vjernici su ga spontanim i srdačnim pljeskom pozdravili te mu zahvalili za sve što je tijekom svoje župničke službe učinio za našu župu.
U homiliji, nadahnutoj evanđeoskim odlomkom po Luki (Lk 17, 26-37), pod naslovom „U dan kad se Sin Čovječji objavi“, preč. Mato promišljao je o značenju jubileja u životu pojedinca i župne zajednice. Istaknuo je kako jubilej nije samo obljetnica i prisjećanje na prošlost, nego ima duboko biblijsko značenje. Jubilejska godina u Starom zavjetu bila je vrijeme oslobođenja, obnove i uspostavljanja pravednosti. U njezinu je temelju velika istina: sve pripada Bogu! Sve što imamo i što jesmo primili smo iz Njegove ruke.
Upravo tako trebamo promatrati i pedeset godina naše župe – kao pedeset godina Božjega djelovanja, milosti, vjere i zajedništva. U tu su povijest utkane generacije župljana, obitelji, svećenika, župnih suradnika, vjeroučitelja, redovnica i brojnih laika koji su svojim molitvama, radom i nesebičnim služenjem gradili našu zajednicu. Izmijenila su se četiri župnika i više kapelana, okolnosti su se mijenjale, ali Bog je uvijek ostajao onaj koji okuplja i vodi svoj narod.
Preč. Mato posebno je podsjetio i na tridesetu obljetnicu početka gradnje naše crkve, čiji je temeljni kamen 15. studenoga 1996. godine blagoslovio biskup mons. Ćiril Kos. Prisjetio se puta od prvih okupljanja u kapelici na groblju i kući do useljenja u današnju crkvu 2005. godine. Među lijepim tragovima župnoga zajedništva istaknuo je susrete mladih pod vodstvom patera Areka Krasickog te susrete bračnih parova koji su se održavali još dok je crkva bila u izgradnji. Njihova okupljanja svjedoče da Crkvu ne čine samo zidovi, nego prije svega ljudi povezani vjerom, molitvom i međusobnom blizinom.
Osvrćući se na evanđelje, upozorio je na opasnost da u svakodnevnim poslovima i brigama zaboravimo na ono najvažnije – Boga i konačno odredište našega života. Pozvani smo živjeti budno, s pogledom usmjerenim prema vječnosti, ali i odgovorno u svijetu u kojemu živimo.
U završnom dijelu homilije naglasio je kako ne možemo biti zadovoljni samo time što imamo crkvu u kojoj se okupljamo. Pozvani smo biti Crkva koja izlazi, svjedoči i služi. Poput svetih braće Ćirila i Metoda, koji su Božju riječ približavali ljudima na njima razumljivom jeziku, i mi smo pozvani Kristovo svjetlo unositi u svoje obitelji, naš Osijek i cijeli svijet – poštenjem, pomirenjem, solidarnošću i poštovanjem svakoga čovjeka.
Na kraju je uputio molitvu Gospodinu da naša župa i nadalje ostane Njegova kuća te da se, po zagovoru svetih Ćirila i Metoda, među nama rađaju ljudi koji će svojim životom pronositi Kristovo svjetlo. Podsjetio je kako najveći dar jubileja nije samo svečano obilježavanje obljetnice, nego obnovljena vjera i snažnije zajedništvo. Sve pripada Gospodinu – i naša prošlost, i naša sadašnjost, i naša budućnost.
Nakon misnoga slavlja uslijedio je koncert duhovne glazbe vlč. mr. Marija Brkića, župnika Župe sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima i nekadašnjega kapelana naše župe. Župljani su imali priliku uživati u njegovim prekrasnim autorskim pjesmama koje progovaraju o životu, vjeri, duhovnom putu i osobnom odnosu s Bogom. Iskrenost tekstova i ljepota glazbenoga izričaja ispunili su crkvu posebnim ozračjem molitve, radosti i zahvalnosti.
Bila je to uistinu predivna večer u kojoj su se susreli molitva, zahvalnost, sjećanja i pjesma. Večer koja nas je podsjetila da naše zajedništvo nije samo dio župne prošlosti, nego poziv da i danas, oslonjeni na Gospodina, nastavimo graditi živu zajednicu vjere i ljubavi.
Neka pjesma koja je ove večeri odjekivala našom crkvom nastavi živjeti u našim srcima, a Gospodin neka blagoslovi našu župu i sve generacije koje će u njoj nastaviti graditi Njegovo kraljevstvo.
Tekst: Anamarija Štefić
Fotografije: Mario Krišto
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
