Sedma večer devetnice Duhu Svetom

   U našoj župi sv. Ćirila i Metoda Osijek, 21. svibnja 2026. upriličen je sedmi dan devetnice Duhu Svetom, posvećen daru straha Božjega. Okupljeni vjernici i ove su se večeri sabrali u molitvi, pjesmi i euharistijskom zajedništvu kako bi se otvorili djelovanju Duha Svetoga i produbili razumijevanje Njegovih darova.

   Program je započeo krunicom Duhu Svetom, nakon koje je slavljena sveta misa koju je predvodio kapelan vlč. Josip Brnjić uz koncelebraciju župnika Ante Šiška i vlč. Ljubomira Sturka. Nakon svete mise izmoljene su Lauretanske litanije ispred Gospinog kipa u crkvi. 
   Uvod u večer i temu razmatranja dao je župnik vlč. Ante Šiško, koji je na slikovit način približio povjerenje u Boga kroz priču o zrakoplovu koji je zbog turbulencija imao poteškoće u letu. Među putnicima se jedino dječak nije bojao, jer je znao da je pilot koji upravlja zrakoplovom njegov otac. Župnik je na temelju te slike pozvao sve prisutne da i sami izgrade duboko povjerenje u Nebeskog Oca, koji upravlja “letom” naših života i vodi nas kroz sve životne oluje.
   Uslijedio je nagovor i promišljanje o daru straha Božjega kojeg je održao kapelan vlč. Josip Brnjić. U svom nadahnutom i biblijski utemeljenom nagovoru istaknuo je kako čovjek po svojoj naravi ne želi strah, nego sigurnost, mir i utjehu. No, kada govorimo o strahu Božjem kao daru Duha Svetoga, tada on ne označava bojazan, nego duboko štovanje Boga i strahopoštovanje da ne povrijedimo Onoga koji je sama svetost. Posebno se to očituje u molitvi, u izgovaranju svetog imena Božjeg i u svijesti Njegove blizine. Kapelan je naglasio kako današnje vrijeme često obilježava kriza strahopoštovanja prema Bogu, te da je upravo ovaj dar potreban kako bi vjernici mogli ustrajati u borbi protiv grijeha i živjeti dublje u Božjoj prisutnosti. Njegov nagovor možete pročitati u privitku ovog izvješća.
    Večer je završila klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom u ozračju sabranosti i tihe molitve, kao i vođenim nagovorom, a vjernici su ponijeli sa sobom poticaj da još svjesnije žive povjerenje u Boga i rastu u strahopoštovanju prema Njegovoj svetosti u svakodnevnim životnim situacijama.
Tekst i fotografije: Sanja Kopunović Legetin

STRAH BOŽJI – nagovor od vlč. Josipa Brnjića

Nerijetko u Svetom pismu nailazimo na izraz “strah Božji”. U odnosu na Boga, pojavljuje se više od tri stotine puta u Bibliji, uglavnom u Starom zavjetu. “Strah Gospodnji” je donekle pogrešan prijevod; hebrejski je najbolje preveden kao "štovanje Jahve", što podrazumijeva i poštovanje Boga kroz rituale i molitvu." Gledajući podrijetlo ovog pojma, pojam “strah” u izrazu “strah Gospodnji” preveden je sa hebrejskog yirah koji znači više od osjećaja straha ili tjeskobnog iščekivanja pred opasnošću. To uključuje poštovanje, divljenje, strahopoštovanje, prostraciju i štovanje.” 

Najbolji način da se izrazi to unutarnje stanje straha Božjeg kod Izraelaca bilo je kroz štovanje, osobito u hramu i sinagogi. Crkva je nakon vremena Isusova uskrsnuća nastavila štovati Trojedinog Boga s istim stavom štovanja. Stoga je ideja o strahu Božjem u bogoslužju duboko ukorijenjena u Svetom pismu i nastavlja zadivljivati suvremene kršćane.

Stari Zavjet
Strah Božji spominje se u knjizi Izreka više nego u bilo kojoj drugoj knjizi. Osim što se smatra "puninom mudrosti" (Sirah 1:16), ono je neophodna dispozicija za božansko štovanje. David upućuje svoj narod: “odajte čast; iskazujte štovanje, svi potomci Izraelovi!" (Ps 22,24). I čitamo da je “cijeli zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, poklonivši se i ničice pred Jahvom” (1. Ljetopisa 29:20). Primjenjivali su uputu koja im je dana: “Njega častite, njemu se klanjajte” (2. Kraljevima 17,36).

Kada je u pitanju očitovanje straha Božjeg, obično se to vidi na svetom mjestu, za vrijeme molitve. Gospodin je rekao Mojsiju, a preko njega cijeloj izraelskoj zajednici: "poštujte moje svetište" (Levitski zakonik 19,30). Psalmist piše slično: "Klanjat ću se pred tvojim svetim svetištem iz straha (poštovanja) pred tobom (Gospodinom)." (Psalam 5,8). Vidimo koliko je poštovanje važno za Izraelce u bogoslužju. 

Ne samo da su štovali sveto mjesto, nego čak i Riječ Božju: "Ezra otvori svitak i sav narod ustade... Zatim se pokloniše ničice pred Jahvom, licem do zemlje" (Nehemija 8,6). Kakav primjer poštovanja prema Svetom pismu! Izraelci nas potiču ne samo da budemo obzirni i pažljivi slušatelji, nego mnogo više da poštujemo Sveto pismo i cijenimo geste naklona i klečanja na svetim mjestima. 

Novi Zavjet
Iako se u Novom zavjetu u usporedbi sa Starim zavjetom ne pojavljuju često strah Božji i štovanje, ipak postoje bitne prigode spomenutih pojmova. Čitamo u Djelima apostolskim da je strah Božji služio kao osnova za rast prve Crkve: “Crkva se izgrađivala i hodila u strahu Gospodnjem” (Dj 9,31). Što se tiče euharistije, strahopoštovanje je bilo ključni aspekt njihova pristupa Božjim otajstvima: „posvetili su se nauku apostolskom i zajedničkom životu, lomljenju kruha i molitvama. 

Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu” (Dj 2,43). Sveti Pavao upućuje Crkvu u poslanici Korinćanima da “dovršimo posvećenje u strahu Božjem” (2 Korinćanima 7,1). Kad je riječ o bogoslužju, biblijski pisac ukazuje na način na koji se ono treba činiti: “iskazujemo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem” (Heb 12,28). Ovo je primjer prema kojem suvremeni kršćani trebaju častiti, štovati i poštivati Boga u liturgiji.

Crkveni nauk
Teolozi nisu mnogo pisali o strahu Božjem i štovanju u bogoslužju jer je to bila normalna praksa i stav kršćana. Istina je da “svećeniku treba biti na srcu ne samo ispravno slavljenje liturgije, nego i pastoralna i duhovna skrb za vjernike” (papa Franjo). No, naprotiv, nije se očekivalo da će pojedini izazovi poput nepotrebne buke, nepristojnog odijevanja i svjesnih pogrešaka u liturgiji biti vrlo važne teme u duhovnoj i pastoralnoj skrbi za vjernike. Početkom 14. st., sabor u Beču je pisao o ukidanju templarskog reda. Jedan od razloga za takvu radikalnu odluku navodi se među njihovim pogreškama u življenju svoje katoličke vjere: "pri uzdizanju tijela Isusa Krista oni ne bi ustali niti mu iskazali štovanje." Koliko se više nepoštivanja pokazuje prema Kristu u Euharistiji danas? Mnogi katolici niti se ne pričešćuju kako treba, a crkveni službenici, nažalost, ne poduzimaju gotovo ništa po tom pitanju. Bio sam prisutan kao mladić u crkvi gdje je “vjernik” čak uzeo svetu pričest u ruke i odnio ju svojoj kući uz ispriku da je imao žvakaću gumu u ustima. 

Nedavni primjer dogodio se u Španjolskoj 2015. godine, gdje se umjetnik Abel Azcona pretvarao da prima euharistiju tijekom svete mise i prikupio 242 hostije za korištenje izložbe gdje je tim posvećenim hostijama na podu napisao “pederastia” (pederastija – što znači intimni odnos između odraslog muškarca i adolescentnog dječaka). Takve su prilike širom otvorena vrata za rituale poput crnih misa i vještičarenja. Crkva već na Tridentskom saboru upućuje vjernike kako pravilno pristupati ovom svetom sakramentu u liturgiji kako bi se izbjegla desakralizacija Tijela Kristova.

Tridentski sabor
Ovaj značajni sabor dao je temelj štovanju svetih otajstava u Crkvi. Papa Julije III. istaknuo je važnost dubokog razumijevanje euharistije, ali i ispravan pristup njoj: „Ne dolikuje da tko pristupa bilo kojoj od svetih službi, osim ako pristupa sveto; Zacijelo, što više kršćanin razumije svetost i božanstvo ovog nebeskog sakramenta, to revnije treba paziti da pristupi s velikim poštovanjem i svetošću”

U istom je duhu papa Pio IV nastavio naglašavati nužnost ispravnog stava vjernika za plodonosno primanje milosti koje se daju lomljenjem kruha: U ovoj božanskoj žrtvi koja se slavi u misi... sveti Sabor uči, da je ova žrtva doista posvećujuća i da se pomoću nje ostvaruje ovo, da dobijemo milosrđe i nađemo milost u prikladnoj pomoći, ako se približite Bogu, skrušeni i pobožno, s iskrenim srcem i ispravnom vjerom, sa strahom i poštovanjem.

Vatikanski sabor II
Bez obzira na to što je Tridentski koncil postavio temelje štovanju i strahu Gospodnjem u svetom bogoslužju, Drugi vatikanski koncil ipak je imao potrebu podsjetiti Božji narod na stvar koja se tiče ispravnog gledišta o tome kako izražavamo čast Bogu i njegovoj prisutnosti u svetim otajstvima. Ta je uloga prepuštena osobito biskupima kao upraviteljima Apostolske Crkve. Sabor uči da biskupi “usrdno potiču i poučavaju svoj narod da s vjerom i poštovanjem vrše svoju ulogu u liturgiji, a posebno u svetoj žrtvi mise”. Uz to, čak i sveta umjetnost i sveto pokućstvo moraju biti izrađeni na način da “s dužnim poštovanjem i čašću ukrašavaju svete građevine i svete obrede”.

Gdje se najviše očituje Strah Božji u životu vjernika?

1. Odlučnost u borbi protiv grijeha. Željeti ne povrijediti Boga iz ljubavi prema Njemu. (Svetost)
2. Oblačenje (čistoća i čednost)
3. Ponašanje u Crkvi (buka vs tišina) (geste, naklon)

Zaključak
Strah Gospodnji, sveto strahopoštovanje i divljenje uvijek su bili bitan dio liturgije. Ono se najvećim dijelom očitovalo u Starom zavjetu, a kao suvremenoj Crkvi hitno je potrebno obnoviti smisao i praksu tog spasonosnog stava i raspoloženja srca. Isusovoj prisutnosti u našim tabernakulima treba dati više dostojanstva i časti kako bismo mogli ući u božansku stvarnost i otajstva skrivena našim fizičkim očima, ali doživljena i proživljena u najdubljoj nutrini našeg bića. Tako će naše bogoslužje biti doista autentično i plodonosno. Čineći tako, primit ćemo obilje Božjih blagoslova jer, kao što nas psalmist podsjeća: "Blagoslovit će one koji se Jahve boje" (Psalam 115,13).