U toplom i radosnom ozračju proslave 15. obljetnice zajednice DUHOS, koja već godinama okuplja mlade i studente te im pomaže rasti u vjeri, zajedništvu i prijateljstvu, našu je župu pohodio nadbiskup Đuro Hranić. Susret je bio ispunjen zahvalnošću, molitvom i radošću zbog svega što je kroz godine izraslo u životu zajednice i župe.
U razgovoru koji je uslijedio nadbiskup je progovorio o mladima, obitelji, važnosti zajedništva, izazovima današnjega vremena, ali i o nadi koju pronalazi u ljudima, osobito u mladim vjernicima.
„Današnja mladost daje nadu“
Kada danas promatrate naše župe i obitelji, što Vas posebno raduje?
Raduje me kada vidim današnju mladost. Usuđujem se reći da je u vrijeme moga odrastanja, u vremenu komunizma, nas mladih vjernika bilo mnogo manje. Zato je danas lijepo vidjeti mlade koji se okupljaju, druže i traže zajedništvo. Susrećući ih, vidim koliko među njima ima dobrote, plemenitosti i čestitosti. Doista ima krasnih mladih ljudi i to me jako raduje.
To mi daje nadu i govori da naše hrvatsko društvo ima budućnost. Vjerujem da će upravo oni biti kvasac poštenja, solidarnosti, istinoljubivosti i dobrote te promicati općeljudske vrednote na kojima društvo počiva i koje su mu danas itekako potrebne.
Obitelj kao mjesto mira i oslonca
Ljudi danas nose mnogo briga i nesigurnosti. Gdje čovjek može pronaći mir?
Mislim da je prije svega važna obitelj. Ako u obitelji postoji razumijevanje, sklad i međusobna blizina, tada čovjek ima sigurno uporište. Djeci je važno imati roditelje na koje se mogu osloniti, roditelje koji imaju vremena za njih i s kojima grade kvalitetne odnose.
Jednako su važni i prijatelji, zdrava zajednica i manja skupina ljudi u kojoj čovjek nije samo broj, nego osoba sa svojim imenom, radostima i poteškoćama. To može biti studentska zajednica, susreti nakon svete mise ili zajedništvo mladih koji jedni druge poznaju i podupiru. Važno je imati ljude koji su spremni slušati, razumjeti i biti podrška jedni drugima.
Mala molitva koja povezuje obitelj
Koliko je važna mala, svakodnevna molitva u obiteljskome životu?
Molitva je ono što povezuje obitelj. Ne mora to uvijek biti nešto veliko i dugo. Ponekad je dovoljna kratka zajednička molitva, znak križa prije jela ili nekoliko trenutaka zahvalnosti Bogu na kraju dana. Važno je da djeca vide kako je vjera dio svakodnevnoga života, a ne nešto što pripada samo crkvi ili samo nedjelji.
Tehnologija treba služiti čovjeku
Mladi danas odrastaju u vrlo brzom i zahtjevnom vremenu. Što biste posebno poručili njima?
Društvene mreže i suvremena tehnologija potrebni su i mogu biti velika pomoć. Ne možemo prezirati tehnički i znanstveni napredak, nego se njime trebamo služiti na dobar način. Problem nastaje onda kada čovjek postane rob tehnike i izgubi svoju slobodu.
Nažalost, danas ima mnogo djece i mladih koji nekritički pristupaju društvenim mrežama. Tu roditelji imaju veliku odgovornost. Djecu treba odgajati tako da se služe tehnologijom, a ne da služe tehnici. Ona treba biti pomoć čovjeku, nešto što olakšava život, a ne nešto što njime upravlja.
Vjera se najviše prenosi životom
Kako djeci približiti vjeru tako da je dožive kao radost, a ne samo obvezu?
Djeca najviše uče iz primjera svojih roditelja. Ako vide da se u obitelji živi ljubav, poštovanje i molitva, tada će vjeru doživjeti kao nešto lijepo i radosno. Važno je djeci približiti Boga kroz toplinu doma, zajedništvo i male geste pažnje, a ne samo kroz obveze.
Nada se čuva u zajedništvu
Čini se da danas ljudima često nedostaje nade. Kako ju sačuvati u teškim trenutcima?
Nadu čovjek čuva onda kada nije sam. Važno je imati obitelj, prijatelje i zajednicu ljudi koji će nas razumjeti i nositi s nama teret života. Vjera također daje čovjeku snagu jer nas podsjeća da ni u najtežim trenutcima nismo napušteni.
Župa treba biti dom susreta i blizine
Koliko je danas važno da župa bude mjesto susreta, razgovora i zajedništva, a ne samo mjesto dolaska na svetu misu?
To je iznimno važno. Župa ne smije biti samo mjesto gdje ćemo doći na misu i odmah otići kući. Ona treba biti mjesto susreta, razgovora, međusobne pomoći i zajedništva. Ljudi danas posebno trebaju toplinu, blizinu i osjećaj prihvaćenosti.
Tišina kao prostor susreta sa sobom i Bogom
U svakodnevnim obvezama uspijete li pronaći trenutke tišine i odmora?
Ima puno obveza i tijekom dana čovjek je neprestano okružen pozivima, razgovorima i različitim susretima. No u večernjim satima, nakon devet sati, kada se sve smiri i kada više nema telefona ni društvenih mreža, tada se može pronaći mir. To je vrijeme kada mogu nešto napisati, promisliti i u tišini sabrati dan. Čovjeku je potrebna tišina kako bi mogao čuti i sebe i Boga.
„Od male kućice do velike župne zajednice“
Koju biste poruku željeli ostaviti našim župljanima?
Htio bih iskoristiti prigodu i čestitati župljanima pedesetu obljetnicu župe. Divim se njihovoj strpljivosti i ustrajnosti. Sjećam se vremena kada su se vjernici okupljali u dvorištu na svetoj misi, uz promet i skromne uvjete, a onda je župa polako rasla i razvijala se.
Od male kućice nastalo je veliko župno zdanje i živa zajednica vjernika. I danas župa još uvijek raste i uređuje se. Dolaskom župnika Ante posebno je stavljen naglasak na dovršetak i uređenje župnoga prostora, kako bi on u potpunosti postao dostojanstveno i toplo mjesto susreta, molitve i zajedništva, u kojem se vjernici osjećaju istinski doma. Njegova predanost vidi se u ustrajnosti da se započeto privede kraju u službi cijele zajednice.
Susret s nadbiskupom Đurom Hranićem, u ozračju proslave 15. obljetnice zajednice DUHOS-a i jubileja naše župe, ostavio je dojam jednostavnosti, blizine i ohrabrenja. Kroz njegove riječi posebno su odjekivale važnost obitelji, snaga zajedništva, ljepota mladenačke vjere i potreba da čovjek i danas pronađe vrijeme za tišinu, susret i Boga.
Bila je to večer ispunjena zahvalnošću za sve što je tijekom godina izraslo u životu župe i zajednice — od malih početaka do živoga i radosnoga zajedništva koje danas okuplja mnoge vjernike, osobito mlade. U vremenu koje često nosi nemir i nesigurnost, nadbiskupove riječi ostale su kao podsjetnik da se nada čuva u dobrim ljudima, u obitelji, u zajedništvu i u vjeri koja se živi svakoga dana.
Neka i ova naša obljetnica bude poticaj svima nama da nastavimo graditi župu kao dom susreta, molitve, prihvaćenosti i međusobne blizine.
Razgovor vodila Valentina Majdenić
