Posjet misijskih djelatnika Đakovačko-osječke nadbiskupije Porečkoj i Pulskoj biskupiji

Početkom lipnja 2026. godine uputili smo se na dvodnevno hodočašće misijskih djelatnika Đakovačko-osječke nadbiskupije u Porečku i Pulsku biskupiju. Bio je to put koji smo od samoga početka doživjeli kao više od organiziranoga putovanja — kao zajednički hod Crkve koja želi ostati bliska misijama i misionarima diljem svijeta, ali i sama živjeti duh poslanja u vlastitim župama.

Hodočašće je u suradnji sa vlč. Mirkom Vukšićem, organizirao preč. Ante Šiško, ravnatelj Papinskih misijskih djela Đakovačko-osječke nadbiskupije i župnik Župe sv. Ćirila i Metoda Osijek 9, zajedno sa suradnicima i vjernicima iz različitih župa koji u svojim zajednicama djeluju u misijskim aktivnostima i na taj način podupiru misionare Crkve molitvom, radom i žrtvom.

Krenuli smo iz više mjesta Nadbiskupije — Osijeka, Slavonskoga Broda, Županje, Vinkovaca, Đakova, Vođinaca i drugih župa. Već na samom početku osjetili smo da nismo samo skup pojedinaca koji putuju istim autobusom, nego zajednica koja se postupno prepoznaje i povezuje u istom duhu i istoj nakani.

Put smo započeli molitvom krunice. U tihom ritmu vožnje molitva je tekla mirno i sabrano. Između desetica nastajale su tišine u kojima smo svatko u sebi nosili vlastite nakane, zahvale i molitve — za obitelji, župe, misionare i sve one kojima je naša molitva potrebna. Povremeno bi se čula pjesma ili kratak razgovor, a autobus je postupno postajao prostor žive zajednice, molitve i međusobnoga dijeljenja života.

Kako smo se približavali Istri, u nama je rasla sabranost, ali i zahvalnost. Krajolik koji se mijenjao kroz prozor pratio je i naš unutarnji doživljaj puta — od razgovora i pjesme prema tišini i osobnoj molitvi. Svatko je na svoj način išao prema susretu koji nas je čekao.

U poslijepodnevnim satima stigli smo u Labin. Ondje nas je dočekao vlč. Mirko Vukšić, ravnatelj Papinskih misijskih djela Porečko - pulske nadbiskupije i župnik župa Gornjega Labina. Susret je bio vrlo jednostavan, srdačan i neposredan. Već u prvom pozdravu i stisku ruke osjetili smo toplinu domaćina i blizinu koja odmah briše umor puta.
Prvi korak bio je ulazak u crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije. Tamo smo se zaustavili u tišini i molitvi. Kratko smo čuli i prikaz povijesti župe, ali još snažnije od riječi dotaknuo nas je mir prostora i osjećaj vjere koja se u tom mjestu živi kroz generacije. U toj tišini svaki je od nas na svoj način zastao pred Bogom.

Nakon toga prošetali smo starim Labinom. Kamene ulice, usponi, mali trgovi i pogledi koji se otvaraju prema moru stvarali su dojam grada koji u sebi nosi povijest, ali i jednostavnost života. Vlč. Mirko nas je tijekom obilaska na vrlo blizak i životan način uveo u povijest grada i crkveni život Istre, govoreći o ljudima, promjenama i vjeri koja je kroz stoljeća ostajala prisutna unatoč svim izazovima. Njegove riječi bile su više razgovor nego predavanje, što je cijelom susretu davalo posebnu toplinu.

Večer smo proveli u obiteljima koje su nas srdačno primile u svoje domove. Taj dio hodočašća ostao nam je posebno u sjećanju. Jednostavnost doma, pripremljen stol, razgovor koji se ne žuri, osmijeh i otvorenost domaćina — sve je to stvorilo iskustvo blizine koje se teško zaboravlja. U tim trenucima osjetili smo živu Crkvu koja se ne događa samo u crkvenim prostorima, nego i u svakodnevnom životu ljudi.

Sljedećega dana uputili smo se prema Poreču. Posjet Eufrazijevoj bazilici bio je trenutak posebne sabranosti. Već sam ulazak u taj sveti prostor ispunjen mozaicima, svjetlom i poviješću potaknuo je u nama tišinu i divljenje. Nismo osjećali potrebu za riječima — dovoljno je bilo promatrati, zastati i moliti. Taj prostor u sebi nosi svjedočanstvo vjere koja traje stoljećima.

Tijekom cijelog putovanja pratio nas je vlč. Mirko Vukšić, koji nam je na jednostavan i životan način približavao mjesta kroz koja smo prolazili. Njegove riječi nisu bile samo informativne, nego su često otvarale prostor za dublje promišljanje o ljudima, povijesti i vjeri koja se u tim krajevima živi.

Prošli smo i kroz Rašu, planski izgrađeni rudarski grad koji svjedoči o radu, žrtvi i životu običnih ljudi. U toj tišini mjesta osjetili smo težinu povijesti, ali i dostojanstvo ljudi koji su u zahtjevnim uvjetima gradili svoje obitelji i zajednicu. Taj prolazak potaknuo nas je i na razmišljanja o današnjim župama — o malim zajednicama vjernika koje u skromnosti, ali ustrajno, nose život Crkve.
Nakon toga posjetili smo Vodnjan, poznat po bogatoj sakralnoj baštini i relikvijama svetaca. Kratko zadržavanje bilo je dovoljno da osjetimo dubinu duhovne tradicije i snažnu ukorijenjenost vjere u tom prostoru.

Središnji trenutak hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u Župi Gospe Fatimske u Donjem Labinu, koje je predvodio preč. Ante Šiško. U tom slavlju kao da se sabralo sve ono što smo prethodnih dana proživjeli — put, susreti, tišina, molitva i zajedništvo.
U propovijedi je govorio o važnosti molitve za duhovna zvanja, osobito u duhu prvosubotnje pobožnosti. Naglasio je da je molitva za svećenike, redovnike i misionare temelj života Crkve i njezina poslanja u svijetu. Posebno je posvjedočio svoje iskustvo misionarskog djelovanja na Madagaskaru, gdje je živio i služio među najsiromašnijima, osobito djecom ulice. U jednostavnim, ali snažnim slikama opisao je kako male geste — poput dijeljenja čokolade — postaju znakovi ljubavi koji ostaju trajno u srcu i onih koji daju i onih koji primaju.
Podsjetio nas je na riječi svetoga Franje Asiškoga: „Ljubav nije ljubljena“, naglašavajući da se vjera ne živi samo riječima, nego konkretnim djelima ljubavi u svakodnevici.
Istaknuo je i da Bog vidi svaku, pa i najmanju „kap dobrote“, i da ništa učinjeno iz ljubavi ne ostaje bez smisla, iako to često ne vidimo odmah.

Nakon euharistijskoga slavlja uslijedilo je bratski objed uz zajedničko druženje a potom je slijedio radni dio susreta. 

U taj bitni dio našeg posjeta uveo nas je toplim bratskim riječima vlč. Mirko Vukšić. Slijedilo su svjedočanstva Ane Rajić iz Vinkovaca i Ane Bogetić iz Županje, koje su s nama podijelile iskustva misijskog djelovanja u svojim župnim zajednicama, ali i radosti i izazove koje takav put nosi. Preč. Šiško je također predstavio misijski pastoral u Đakovačko- osječkoj nadbiskupiji. Na kraju radnog djela susreta obratio nam se i biskup mons. Ivan Štironja. Istaknuo je da se po prvi puta dvije mjesne Crkve susreću na ovakav način i zajednički promišljaju o misijskom poslanju Crkve. Njegove riječi bile su srdačne i očinske. Zahvalio nam je na dolasku, zajedništvu i svjedočanstvu vjere te nas potaknuo da čuvamo mir i zajedništvo, jer su to darovi koji su danas Crkvi i društvu najpotrebniji, i da ih živimo u svojim obiteljima i župnim zajednicama.

Na kraju ostaje u nama duboka i iskrena zahvalnost — Bogu koji nas je pratio na svakom koraku ovoga hodočašća, organizatorima koji su ga s ljubavlju pripremili, domaćinima koji su nas primili otvorena srca te svakom hodočasniku koji je svojim osmijehom, molitvom i prisutnošću učinio ovo putovanje istinskim iskustvom Crkve na putu.

Tekst: Valentina Majdenić
Fotografije: Ruža Keser i Ljudevit Gačić