HODOČAŠĆE VJERNIKA U ALJMAŠ

Gdje se spaja Dunav, Drava – tamo gdje srce hodočasti Mariji

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije – Veliku Gospu, u subotu 15. kolovoza 2026. godine, vjernici naše župe tradicionalno su hodočastili u svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu. I ove se godine ispred župne crkve svetih Ćirila i Metoda okupilo osamdesetak hodočasnika koji su svoj put prema Aljmašu započeli molitvom i zajedništvom.

Već je samo putovanje bilo dio hodočasničke priprave. Vjeroučiteljica u mirovini, Anica Horvat, predvodila je molitvu krunice, a nakon pojedinih otajstava slijedila su kratka promišljanja. Razmišljalo se o Isusovu uskrsnuću, o životu naše župne zajednice, o njegovu uzašašću na nebo i daru Duha Svetoga. Molilo se za hrabrost i snagu da se ne bojimo, a u razmišljanju o Marijinu uznesenju posebno se isticala njezina uloga Kraljice neba i zemlje, njezina poslušnost i poniznost te sigurnost da se u svim životnim okolnostima možemo utjecati njezinu majčinskom zagovoru. Tako je put prema Aljmašu započeo u molitvi. Svaki je hodočasnik sa sobom nosio svoje osobne nakane, zahvale, brige, nade i molitve – sve ono što možda nije potrebno izgovoriti naglas, ali što srce želi povjeriti Mariji.

Po dolasku u Aljmaš hodočasnike je srdačno pozdravio župnik i upravitelj svetišta Tomislav Ćurić. Uputio je pogled prema onome što je toga dana okupilo toliko vjernika – ljubavi prema Gospi i želji da se upravo njoj povjere vlastiti životi, obitelji i sve ono što čovjek nosi u sebi. Gospa je, kako je istaknuo, svoje vjernike ponovno okupila u vjeri, nadi i ljubavi.

Prije središnjega misnoga slavlja hodočasnici su se u kratkoj pobožnosti preporučili Gospi moleći litanijske zazive Gospi Aljmaškoj. Posebno se molilo za ozdravljenje mladoga svećenika Tomislava Karavidovića, koji se ovih dana priprema za zahtjevnu operaciju. U zajedničku molitvu uključeni su i svi bolesnici, povjereni Gospinu majčinskom zagovoru.

Uoči misnoga slavlja uslijedio je i posebno dojmljiv trenutak. Župnik Tomislav Ćurić emotivno je recitirao pjesmu „Gospa od Aljmaša” Marte Nikolin, dok ga je pjesmom pratio zbor pod vodstvom časne sestre Franciske. Riječ i pjesma još su jednom usmjerile srca okupljenih prema Mariji i stvorile posebno molitveno ozračje uoči misnoga slavlja.
Središnju svetu misu u 10,00 sati predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, a u misnom slavlju sudjelovali su i naš župnik, vlč. Ante Šiško, dekan Osječkog istočnog dekanata te drugi svećenici. U svojoj je homiliji nadbiskup istaknuo središnju poruku svetkovine Marijina uznesenja: čovjekov život ne završava u prolaznosti i smrti, nego je usmjeren prema punini života i zajedništvu s Bogom. U Marijinu proslavljenom životu Crkva prepoznaje i nadu za svakoga čovjeka – nadu u život koji nadilazi granice ovoga svijeta.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, nadbiskup je govorio o simbolima Kovčega saveza i zmaja iz Knjige Otkrivenja. Kroz njih je podsjetio na trajnu borbu između života i svega onoga što životu prijeti. Čovjek je pozvan surađivati s Bogom, čuvati dar života i ne dopustiti da ga vlastiti interesi, sebičnost ili ravnodušnost udalje od odgovornosti prema drugome.

Posebno je naglašena potreba da budemo blizu onima koji su ranjivi i kojima je potrebna pomoć. U tom je smislu nadbiskup govorio i o osobama s invaliditetom te njihovim obiteljima, podsjetivši na njihovo puno dostojanstvo i pravo na sudjelovanje u životu Crkve i društva. Briga za čovjeka ne završava prihvaćanjem njegovih teškoća – ona traži spremnost da mu budemo stvarna podrška i da zajedno gradimo društvo u kojemu će imati mogućnost obrazovanja, rada, društvenoga i kulturnoga života te mjesto koje mu s punim pravom pripada.

Ova je poruka posebno povezana i s nadolazećim Petim nacionalnim susretom hrvatskih katoličkih obitelji, kojemu će domaćin biti Đakovačko-osječka nadbiskupija. Susret započinje 19. rujna 2026. godine u Osijeku, dok će se središnje euharistijsko slavlje 20. rujna 2026. godine održati upravo u Aljmašu. Poseban će naglasak biti stavljen na obitelji koje u svojoj sredini imaju osobu s invaliditetom, kao i na potrebu da im Crkva i društvo budu oslonac i podrška.
Aljmaški župnik i upravitelj svetišta Tomislav Ćurić izrazio je radost zbog velikoga broja hodočasnika koji su i ove godine pristigli Gospi od Utočišta. No, njihova prisutnost nije samo znak brojnosti. Ona je svjedočanstvo žive vjere ljudi koji dolaze Mariji sa svojim životima, obiteljima i potrebama. Upravo je ta vjera, kako je istaknuo, i sama po sebi dar svetištu. Susret s tolikim hodočasnicima obogaćuje i one koji u Aljmašu služe, a njihova je molitva da svaki čovjek koji dođe u ovo marijansko svetište osjeti Božju blizinu, primi njegov blagoslov i iskusi snagu Gospina zagovora.

Hodočasnici naše župe toga su dana bili dio velikoga mnoštva koje je ispunilo Aljmaš. Donijeli su pred Gospu svoje obitelji, svoje najbliže, bolesne, svoje zahvalnosti i ono za što možda već dugo mole. A u njezinoj blizini ponovno su mogli osjetiti da vjera nije samo osobni put, nego i zajedništvo ljudi koji jedni druge nose u molitvi.

Jer hodočašće u Aljmaš nije tek putovanje prema jednom mjestu. To je put srca. Put kojim čovjek dolazi Mariji, zastaje pred njom i povjerava joj ono što mu je najvrjednije. A tamo gdje se spajaju Dunav i Drava, na Veliku Gospu ponovno su se spojila i srca tolikih hodočasnika – u vjeri, nadi i ljubavi prema Mariji, Gospi od Utočišta. 

Tekst i fotografije: Valentina Majdenić